GOSPODARENJE OTPADOM 

Gospodarenje otpadom vjerojatno je najveći komunalni problem gotovo svih lokalnih samouprava pa tako i grada Splita. Može se slobodno reći kako se po gospodarenju otpada vidi civilizacijska razina društva. Sve visoko razvijene države s otpadom se bore na zadovoljavajući način, dok one manje razvijene problem najčešće guraju pod tepih. Ista je situacija i s nama. Svjedoci smo brojnih divljih deponija koja se nerijetko nalaze u prirodi izvan naselja, a nije rijetkost vidjeti spilje i jame zatrpane smećem. Problem otpada je ekološki, zdravstveni, ekonomski, estetski.... Odgovornost za to je podijeljena između, države (zbog loših zakonskih rješenja), županija (prvenstveno zbog nebrige za regionalne centre gospodarenja otpadom), gradova i općina  (koji ne pridaju važnost ovom problemu) i nas građana (koji smo prvi u lancu gospodarenja otpadom, a ne pokazujemo volju za djelovanjem).

Kako se mi u Splitu nosimo s otpadom? Ne baš najbolje. Još uvijek imamo maleni postotak odvojeno prikupljenog otpada. U 2021. godini odvojeno smo prikupili samo 16%. Ni 2022. neće biti puno bolja, možda 1-2% više. Teško da možemo očekivati veći postotak odvajanja u skorije vrijeme, a kamoli 50% do 2025. godine kako nam je nedavno obećao gradonačelnik. Većeg postotka NEMA bez: sortirnice, kompostane, reciklažnih dvorišta, sustava koji nagrađuje one koji odvajaju više, edukacije građana i kažnjavanja nesavjesnih. Nedavno je Čistoća objavila javni poziv tražeći prostor za dugoročni najam ili prodaju u kojem bi sortirala i balirala papir, plastiku i obrađivala komunalni otpad. Izgleda kao loš pokušaj rješenja, koji nas neće odvesti daleko. Direktor Čistoće Karoglan već godinu dana nastoji ovakvim ili sličnim potezima napraviti korak naprijed, ali očito je kako se ne snalazi. Ne treba tražiti polovična rješenja. Grad ima mogućnost prema prostornim planovima na sjevernoj strani Karepovca izgraditi sortirnicu i kompostanu i s time treba krenuti što prije. Izgradnja većeg broja reciklažnih dvorišta koja bi bila lako dostupna većini građana  riješila bi npr. problem glomaznog otpada na javnim površinama. Za sada imao dva reciklažna dvorišta, Karepovac i Orišac. Karepovac je svima van ruke dok je Orišac na dobroj lokaciji, ali malo se koristi jer dobar dio naših sugrađana nema pojma gdje je i što sve mogu tamo odložiti. Uskoro će se napraviti reciklažna dvorišta na Pujankama i Stinicama. Pujanke su dobra lokacija, ali Stinice su jednake Karepovcu. Treba nam još barem tri lako dostupna reciklažna dvorišta na zapadnom dijelu grada. Za primjer navodim otok Krk koji ima čak sedam reciklažnih dvorišta, a broj stanovnika je neusporediv sa Splitom.

Velikom broju naših sugrađana strano je i komplicirano odvajanje otpada jer nisu dobro upoznati s time. Edukaciju i kampanje koje potiču bolje gospodarenje otpadom prema zakonu provodi lokalna samouprava. Prije nekoliko godina imali smo kampanju Otpad nije smeće koja je bila vrlo solidna ali nije bila intenzivna i nije dugo trajala pa se na nju brzo zaboravilo. Danas Grad Split ne vodi brigu o edukaciji već je to vješto prebacio na teret Čistoće. Kampanja je tek krenula pa je rano govoriti o rezultatima ali valja reći kako sve kampanje počivaju na 3R. Engleski reduce, reuse, recycle znači smanjiti količinu otpada koju proizvodimo, ponovo upotrijebiti stvari koje bi bacili i iskoristit za neku drugu novu svrhu.  Kažnjavanje nije popularno i nitko to rado ne čini ali time se šalje poruka kako je odvajanje važno i kako postoji odlučna volja za provedbu.

A sada ono najvažnije. Sustav. Svjedoci smo kako se na brojnim lokacijama u Splitu postavljaju novi polupodzemni spremnici za odvojeno prikupljanje otpada. Često se spominju Plokite kao pilot projekt i ogledni primjer kako će ubuduće funkcionirati odvajanje otpada. Svo vrijeme se pokušava prikazati kako je to NOVI sustav. Što nažalost NIJE istina. Plokite NEMAJU novi sustav, već imaju nove, drugačije, bolje spremnike a sustav je stari. Znamo li uopće kakav sustav imamo i potiče li sustav građanina na odvojeno prikupljanje tako da plati manje ukoliko odvaja više? Kako se formira cijena usluge odvoza otpada? Sustav koji je sada na snazi ne potiče korisnike da odvajaju više kako bi platili manje jer ne mjeri količinu miješanog komunalnog otpada. Uzet ću za primjer četveročlano domaćinstvo. U cijeni usluge postoji fiksni dio i on iznosi 30 kuna. Taj dio plaćaju svi jednako (što baš i nije pošteno, ali zakon je takav i zato država ima svoj dio odgovornosti). Zatim postoji varijabilni dio cijene koji se formira tako da se svakom članu domaćinstva dodijeli udio u zajedničkom spremniku (npr. kontejneru). Taj udio za svakog člana iznosi nešto manje od sedam litara. To se zatim množi s brojem odvoza u obračunskom razdoblju (najčešće je to 12 puta mjesečno) i s jediničnom cijenom koja je donedavno iznosila 0,022 kn/litri, a od početka godine će biti 0.05 kn/litri preračunato u eure. Iz ove računice proizlazi da svaki član domaćinstva mjesečno ubaci u zajednički spremnik 80 litara otpada, odnosno za četiri člana 320 litara. Račun četveročlanog domaćinstva do sada je iznosio 30 kuna fiksni dio i 7,11 kuna varijabilni dio (na ukupni zbroj ide i 13% PDV-a). Znači otprilike petina računa otpadala je na varijabilni dio a čak četiri petine na fiksni. Povećanjem cijene varijabilni dio ide na 16,16 kuna, što će predstavljati trećinu cijene ukupnog računa. Račun će ubuduće biti 52,16 kn, a do sada je bio 41,93 (s PDV-om). Ovakav sustav nije poticajan za korisnike jer ne računa stvarni volumen mješovitog komunalnog otpada koji se odloži u spremnik. Sustav preko vrećica kakav ima Zagreb (i Slavonski Brod od konca prošle godine) je pošteniji za korisnika. Sustav koji mjeri količinu preko otpadomjera postoji u Omišu i poticajan je za korisnike usluge. Zato dijeljenje plavih i žutih vrećica subotom na tržnici na Plokitama, preko kojih se želi  promovirati „novi sustav“, ćorak. No bez obzira na povećanje cijene usluge Čistoće od 25%  to je još uvijek niska cijena za odvoz otpada. Cijena je niska jer još uvijek Karepovac radi i Čistoća ima svoje odlagalište pa ne mora plaćati deponiranje nekom drugom. Susjedni gradovi i općine, u kojima Čistoća ne odvozi otpad, plaćaju deponiranje na Karepovcu što donosi Čistoći novac. Puni kapacitet Karepovca se bliži kraju i naš otpad više neće završavati tamo, zato je jako važno da odvajamo što više i da skoro dočekamo izgradnju Regionalnog centra za gospodarenje otpadom.

Tu dolazimo do odgovornosti županije. Već gotovo 20 godina čekamo regionalni centar u Lećevici, a kako stvari stoje čekat ćemo ga još barem tri godine. Isključivi krivac za to je Splitsko-dalmatinska županija koja godinama ne čini gotovo ništa i time stavlja u nepovoljnu situaciju gradove i općine. Čak i kad se dovrši regionalni centar, koji će koštati najmanje 60 milijuna eura, pitanje je kako će funkcionirati. Već sada imamo vrlo loša iskustva regionalnih centara u Istri (Kaštijun) i Primorsko goranskoj županiji (Marišćina) koji muku muče s velikim količinama nerazvrstanog otpada i čekaju ih velika dodatna ulaganja. Susjedni Bikarac u Šibensko-kninskoj županiji dovršen prije godinu dana još je u probnom radu. Svi ti primjeri su dobro upozorenje i za našu županiju jer pokazuju kako je koncept regionalnih centara vrlo sklizak teren.

Prvi u lancu smo mi građani koji moramo prvenstveno proizvoditi manje otpada, pravilno odvajati i zato je na nama poprilična odgovornost. Zvuči nevjerojatno, ali jedinicama lokalne samouprave jeftinije bi bilo bacati sve na hrpu, plaćati penale nego odvojeno prikupljati i za to plaćati sve višu cijenu zbrinjavanja. Ali ne odvajamo radi kazni već da ostavimo čišći, uredniji i zdraviji okoliš našoj djeci.

I za kraj jedan prijedlog kako smanjiti količinu plastičnih boca vode. Split je odavno bio poznat po brojnim izvorima vode. Zašto ne bi danas na javnim mjestima, poput trgova, parkova, igrališta imali pristup pitkoj vodi? Većim brojem „špina“ smanjila bi se potražnja za vodom iz trgovina. U Parizu na javim mjestima se čak besplatno nudi voda s dodatkom CO₂ idealna za npr. gemišt. Možda je to ipak previše za nas, ali pristup pitkoj vodi na javnim mjestima ne bi trebao biti nedostižan cilj.

P.S.

U ovoj objavi nisam spominjao obradu otpada jer je to tema koja zaslužuje posebnu pažnju.